nedjelja, 16. srpnja 2017.

U susret 15. Mostar blues & rock festivalu

U petak počinje jubilarno 15. izdanje Mostar blues & rock festivala. Za jedan dio javnosti i vladajućeg političkog establišmenta, iz godine u godinu ovaj festival gotovo da predstavlja neku vrstu subverzivne djelatnosti spram ovdašnjih kulturoloških koncepata koji na kulturu gledaju isključivo kao na instrument za beskonačno samopotvrđivanje političkog i etno-nacionalnog identiteta. Za onaj drugi, veći i, u svakom slučaju, mnogo važniji dio, za njegove stalne partnere i sponzore, za njegovu odanu publiku, ovaj festival je vjerovatno najvažniji kulturni događaj u poslijeratnom Mostaru. 


Mostar blues & rock festival ni u kom slučaju nije jedan od onih kakvih danas imate na svakom koraku – to je, prije svega, spomenik jednoj kulturi koja se proteže od Mississippija do Neretve, od Dalälvena i Volge do Amazona i Zambezija. U ovoj i ovakvoj zemlji, gdje je kultura prigrlila politički identitet i pristala da bude sredstvo u političkim procesima, on predstavlja paradigmu duhovnog i kulturološkog oslobođenja od stega lokalnih nacionalno-političkih apsolutizama. Njegova anacionalnost (matična, američka kultura bluesa u ovom je slučaju potpuno nevažna) ima integrativni karakter, a to je, za ovdašnje vladajuće elite koje sebe mogu sagledati isključivo unutar granica vlastitog nacionalnog identiteta, oduvijek bio problem koji se teško prašta.

Usprkos tome što je za 15. godina postojanja u Mostar doveo takve muzičke zvijezde kakve su, recimo, Ana Popović, Lance Lopez, Tito & Tarantula, Innes Sibun, Ten Years After i mnogi drugi, Mostar blues & rock festival svoje puno priznanje u ovoj zemlji još uvijek nije dobio. Razlog je jednostavan: od samog početka on pruža otpor nadirućoj nacionalizaciji i karnevalizaciji kulture, noseći u sebi jaku buntovničku komponentu. Stoga, ako ga igdje ima smisla održavati, onda ima ovdje, u ovom i ovakvom Mostaru, u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini. I zato, nek mu je sretan 15. rođendan.

Nema komentara:

Objavi komentar